glavni izbornik

Reklame

reportaze
Gran Canaria 2003



klikni za vecu sliku
monumentalni impozanti
Članovi KJD-Zagreb Davor Šarić i Draško Andrić ponovo su posjetili čarobni kanarski otok Gran Canariu u društvu kolega iz Zadra Denisa i Marka Štefančića.
Na samom polasku došlo je do neočekivanih komplikacija s prijevozom do Munchena odakle smo imali let za Las Palmas; nismo imali prijevoz! Problem smo rješili nevjerojatno jednostavno, došli smo na autobusni kolodvor svaki s dvije daske, ogromnim sailbagom i putnom prtljagom te vidjeli hoće li nas jedan od tri autobusa primiti. Kupili smo povratnu kartu do Munchena (360kn + 10E za prtljagu u jednom smjeru) i bez ikakvih problema stali u autobus.
Na povratku iz Munchena nije sve islo tako glatko, vjerojatno zato šta se naša oprema isticala u autobusu koji prevozi švercere tehničke robe u lijepu našu, pa stoga i nismo bili poželjni. NE preporučamo Čazmatrans!

klikni za vecu sliku
stigli smo na aerodrom, sve je stalo! (zumirajte unutrašnjost Toyote!!)
Do aerodroma smo se prevezli s kombi taxi-em za 50E ukupno, što je sasvim pristojna cijena. Letjeli smo u last minute aranžmanu (9.04 - 23.04.) s Thomas Cook-om koji nas je koštao 270E + 60E za opremu po osobi. TOPLO PREPORUČAMO!

Jonas (CUTRE) nam je sredio da nas na aerodromu čeka rent-a-car (Drago's cars) tako da smo se u 3 ture za čas dopremili do Pozo Izquerda.
Cijena Twinga za 2 tjedna bila je 265E, podnošljivo, a auto nas je ugodno iznenadio prostorom i izdržljivošću. (6 daski, 2 sailbaga, ostale stvari i nas 4!!!)
Odsjeli smo u apartmanu surf bara La Ola po cijeni od 10.25E dnevno. Iznenadili smo se jer smo bili sami u apartmanu s devet kreveta. Gužva je nastala tek kasnije kad se bližilo PWA competition Vargas '03. koji je započeo tek nakon što smo otišli. No surfersko društvo iz cijelog svijeta bilo je jos jedno od ugodnih iznenađjenja i nipošto se ne može nazvati "gužvom". Bilo nam je jako DRAGO da su smještaj potražili baš u našem apartmanu.

klikni za vecu sliku klikni za vecu sliku
prava ekipa za noche impacto: Denis, Marko, Pablito, Andrej, Draško i Dave. vjerni nakrcani twingo na ketchupu, čekanje vjetra

Dočekalo nas je ružno vrijeme, jako sparno s pokojom kapi kiše. Sukladno tome, prvih dva dana i nije ništa puhalo. No već treći dan prognozirali su jugo za 5 kvadrata koje će početi dizati oko 13h. Tako je i bilo. Na "plažu" Juan Grande (famozni ketchup) nevoljko smo došli puni nevjerice i neugodnih sjećanja (op. GC '01. - divlji psi, stampedo koza, blato i užasan vjetar -TNX Zdravac!) No, vjetar je zaista digao i bilo je stvarno ugodno. Potpuno novi doživljaj surfanja na GC.

Već sljedeći dan vjetar je zapuhao sa sjevera, međutim oslabljelo jugo nije prestalo puhati. Granica vjetra bila je upravo negdje na Pozu. Vrlo neobično. Dan nakon toga u potrazi za dobrim spotom za taj divlji sjeverac došli smo do Ojo de Garze (Čapljinog oka) 20-ak km prema Las Palmas gdje se može sasvim fino jedriti za razliku od ostalih spotova na otoku. Plaža je pješčana, ulaz lagan, puše na refule, sve u svemu podnošljivo.
Dan nakon "proradio" je Vargas s monstruoznim valovima do 4 metra. Iako uz obalu nije bilo puno vjetra i val se brzo lomio, dao se izvesti pokoji "bottom turn".
Bez obzira šta se prvi put susreo s većim lomećim valovima Marko se vrlo brzo snašao i hrabro napadao kotrljajuce mrcine. Bilo je za pet kvadrata i osamdeset litarsku dasku.

klikni za vecu sliku klikni za vecu sliku
Vargas - pristojan val u predvečerje, vjetar je skroz pao, f2 wave koristimo kao surficu La Ola - prije 22 nas nema sa surfanja; šta bi dali da se oprema sama raspakira...!!!

Uvjeti su bili slični i sljedeća 2 dana koja smo proveli na Vargasu, na Pozu vjetar jos uvijek nije probio. No tad se promijenila priča i KONAČNO je Pozo ličio na onaj pravi Pozo.
Tri dana jedrilo se s četri kvadrata i sedamdeset litara, dok je val bio pristojan samo na jutarnjoj oseki.
Davor se konačno osmjelio za "cheese roll", ubrzo se okuražio i za "one handed front loop!" te je marljivo trenirao "vulcane" i ucio "spokove". Marko je bio jednako dobar, pratio ga je s trikovima u stopu.
Ja sam imao ozbiljnih (mentalnih) problema s natrimavanjem sebe i opreme, tek sam predzadnji dan ponovo pokušao "loop" nakon točno godinu dana pauze. Jos uvijek to nije bilo to. Denis se također kvalitetno vozio, no bio je zakinut lošom pokrivenošću jedrima (3.9 pa 5.7) i boomom čudnovatog izgleda.

Pozo - klikni za vecu sliku Pozo - klikni za vecu sliku

Pozo - klikni za vecu sliku

Ovdje valja spomenuti i novositi u Pozo Izquerdu.
Otvoren je još jedan dućan koji barem ima određeno radno vrijeme, radio je čak i na Uskrs, a smješten je blizu same plaže.
Jonas otvara fini restoran s izravnim pogledom na plažu. Pitanje je dana kad će biti svečano otvorenje.
Otvoren je čak i disco club na samom Pozu, na otvorenje je došlo preko tisuću otočana!
Putić do plaže uređen je drvenim gredicama što uvelike olakšava nošenje opreme do vode. Također su napravljene i klupice za gledatelje koje su u noći fino osvjetljene.
A ono mozda najbitnije, napravljen je novi trg u produžetku La Ole koji je doslovce iznikao kao gljiva. U dva tjedna uređeno je sve do najsitnijih detalja: dvije boje zemlje za cvijece, dječji parkić, igralište, nekakav birc, tribina za održavanje raznih surferskih svečanosti... i KONAČNO spomenik Bjornu i sekama Moreno u obliku jedra s njihovim natjecateljskim brojem. Na žalost nismo dočekali službeno otvorenje trga.

Kolege iz Australije pokazali su nam i jedan novitet. Jedra SEVERNE vrlo dopadljivog izgleda, jako lagana, te nevjerojatno okretna i stabilna (kako oni tvrde) koja će se naći na svjetskom tržistu već ove godine, a i cijenom neće odudarati od konkurencije. Tko zna kad ćemo ih prvi put vidjeti kod nas.. :-(

Severne Sails - Wave klikni za vecu sliku
Nova severne jedra izgledaju ovako nekako, gornji dio wave jedara kompletno je izrađen od neprozirnog KROMIRANOG monofilma! ekipa iz La Ole uvijek je za zeku; T. Bodycoat, R. Swift, G. Grubby i psić Pipo

Pasat je ponovo utihnuo pa smo imali odličnu priliku za obilazak djelova otoka na kojima jos nismo bili. Krenuli smo za Las Palmas, nakon toga na čisti sjever, na surf spotove San Felipe i San Andres. Vjetar je tamo vrlo riskantan i rijetko zapuše, dolazi samo s jakim jugom, (neobičnost otoka i kruženje vjetra oko njega!) no to wave surferima ionako odgovara.

klikni za vecu sliku klikni za vecu sliku
ludi vidikovac za one koji ne strahuju od visine. Šalu na stranu, ovo naguravanje je stvarno opasno!"

Došli smo do prekrasnog gradića Agatae kojeg vrijedi vidjeti. Nakon toga produžili smo za Pto. de St. Nicolas gdje smo ručali, u ne baš osebujnoj atmosferi (ne preporučamo).

klikni za vecu sliku klikni za vecu sliku
Agatae; cilj igre je pogoditi jurećeg twinga, Dave lovi tko će uključiti sva 4 na twingu koristeći samo loptu (s golmanom 'na prtljažniku') - Marco je uspio!

Iako je dan bio pri kraju odlučili smo vidjeti jezera u unutrašnjosti otoka. Prateći kartu odabrali smo makadamske putove (jedine, ili smo još dan danas u zabludi) te doživjeli zanimljivu avanturu. Cesta je postala toliko loša da je u autu mogao biti samo vozač, ostali su morali pješice za autom po jako strmom i vrludavom makadamu. Nismo mogli nazad, morali smo naprijed kud došli - došli! Auto se kretao u boljoj varijanti u prvoj bez gasa; u lošijoj - sa spojke. I tako 20-ak km, puna 2 sata po mrkloj noći, u divljini, neznajući kamo cesta zapravo vodi. Teško je opisati osjećaje koji su nas obuzeli kad smo konačno izišli na "glavnu" cestu. Tek smo tada zapravo mogli uživati u nedirnutoj divljini otoka koju smo netom doživjeli.

klikni za vecu sliku klikni za vecu sliku
sam početak makadamskog puta, vidljivo je kojim smo putem došli... neke dionice puta nisu trpjele vise od 1 osobe u autu...

klikni za vecu sliku
bezuspješni pokušaji orjentiranja u divljini, makadamu nema kraja..!!!

Na prognozi je ponovo bilo jugo, šta je ponovo značilo "ajmo na ketchup". Iako je vjetar dizao i padao (zavarao naivce da će se moći voziti sa sedamdeset litara i 4.7) i bilo je dosta chopa, taj sam se dan možda najbolje osjećao na vodi, možda zato što sam predosjećao da je posljednji. Vozio sam Mistral Score 104 i NS Disco 5.4 i to je bila pogođena kombinacija.
Započeli smo na ketcupu, pa smo isto tako i završili; iako je na prognozi bio i sljedeći dan dobar, nije puhalo. Na taj nam se način pružila prilika uvidjeti kako najomraženije mjesto u malo drukčijim uvjetima može biti nevjerojatno ugodno mjesto za surfanje. Prognoza za sljedećih par dana bila je očajna, srećom da nismo ostali tjedan dana duže.

klikni za vecu sliku klikni za vecu sliku
povratak, autobusni kolodvor u Munchenu; nervozno isčekivanje Čazmatransa... u društvu balića i fine mjuze povratak Čazmatransom postao je snošljiv ;-)

Prošle godine u to doba bili smo na Tenerifi dva tjedna, bilo je vrlo ugodno i lijepo, no ni surfanje, ni krajolik otoka, ni noćna zabava ne može se ni po čemu mjeriti s Gran Canariom!
Toplo preporućamo posjet GC na minimalno tri tjedna iako više ni travanj nije toliko pouzdan šta se tiće vjetra. Kolega iz Splita bio je na Pozu u trećem mjesecu tri tjedna za vrijeme kojih je surfao samo jedan dan!! No sigurni smo da mu nije bilo loše!

galerija slika
Gran Canaria 2001


(c) WSurf 2003. Sve prijedloge, sugestije i komentare šaljite webmasteru.