glavni izbornik

Reklame


Viganj ipak nudi najviše



Marijan u akciji...
Marijan u akciji...
Kao i svake godine, i ovo ljetovanje sam proveo u Vignju - starom, dobrom surferskom središtu Jadrana. Mnogo ljudi me je pitalo prije odlaska na godišnji gdje idem ljetovati. Više-manje svi oni koji se ne bave ovim sportom nisu nikada ni čuli za to malo mjesto (ili bolje reći - selo - ali da se razumijemo, bez ikakvih negativnih konotacija). Onda im kažem da je to na Pelješcu, pa slijede komentari - A-ha, kaj, imaš kuću tamo? Ili - Kaj, ideš do rodbine? A kad velim da nemam ni kuću, ni rodbinu, ni vikendicu, tek im onda ništa nije jasno. Jerbo, tko pametan bi se vozio 600 km na drugi kraj Hrvatske da bi proveo godišnji u nekom selu, koje je, usput budi rečeno, na sam dohvat Korčule, Vela Luke, Mljeta, Dubrovnika i drugih predivnih mjesta na Jadranu. Cijena? Ne, to nije faktor. Mir i tišina? Ne, ne radi se o tome. Pa što onda? Pelješka vina? Ne. Dovoljna samo jedna riječ - windusrfing, iliti skraćeno surfing, iliti jedrenje na dasci, iliti smisao života svakog zaljubljenika u vjetar i valove..

Tada sugovornik bude zainteresiran i počinjem objašnjavati zašto baš tamo, i zapravo, uvijek tamo. Izgleda da se priroda fino poigrala pa je u tom kanalu Korčula-Pelješac, na samom njegovom najužem dijelu, omogućila fantastičan prirodni fenomen - vjetar, i to u fantastičnim količinama. Izduženost kanala u pravcu sjevero-zapada (baš kako i maestral puše), optimalna visina Korčule i Pelješca, termika i tko zna što još stvara uvjete koje sanja svaki fanatični surfer. Radi se o maestralu koji je, u pravilu, po mom ukusu idealnih 4bf. Netko će reći - idealni uvjeti za SLE 294 i RX1 7,6. To stoji. Može i više kvadrata. I manje. A može i manja daska. Uz mojih 60-ak kila, užitak je neponovljiv. Toliki da bi naš kolega i prijatelj Ernest rekao "Windsurfing can badly compromise your state of mind!?". I, ima pravo. Apsolutno. I to ide ovako:

Pelješki kanal i Viganj
Pelješki kanal i Viganj
Spavanje dok te ne oblije znoj od temperature unutrašnjosti šatora na jutarnjem suncu. Dizanje, osjećaj iscrpljenosti, bolovi u svim dijelovima tijela od jučerašnjeg neprestanog iživljavanja na vjetru. Zatim, odlazak do dućana, ali budući da je to dalek put, pogotovo za rano dizanje oko 10 sati, svratiti do Kate u Karmeli na jutarnju kavicu postaje ritual. Fina kavica, ugodno društvo, pogled na bonacu (ne za dugo), tračevi o Katji i svim onim Slovenkama i Mađaricama, i nakon nešto vremena, nastavak prema dućanu. Gužva. Ali ne smeta. To je dio gušta. A onda doručak, pogled na more koje polako počinje biti namreškano. No, muskulfiber je jači i zove na lagani drijemež.

Pogled sa plaže u Vignju
Pogled sa plaže u Vignju...
Nešto oko podneva budim se iz polusna, čujem kako masline i smokve rade? na vjetru. Vjetar postaje jači. Srce ubrzava, adrenalin raste. Trk do Ponte. Da to je to. Ima ga, ima?, viču neki. Trk natrag do kampa, natrimavanje jedra, odijelo, trapez, nosim dasku, jedro. Izlazim na more i bez pumpanja kačim se na trapez. Zatvaram jedro maksimalno. Prednju ruku lagano guram naprijed. Daska razbija valove, skače, pjeni se more iza mene, jedro je skroz spušteno i zatvara se s daskom. Jurim. Lebdim. Uživam. Uskoro nas je na vodi 20, 30, 50,100. Kanal postaje izbrazdan jurećim daskama, jedra iz daljine izgledaju kao roj insekata koji skaču po moru. Vjetar još jača, valovi su veći, igra postaje življa. Brzina. Polako se stvara osjećaj da stvari izmiču kontroli i da vjetar postaje prejak, no nakon nekoliko trenutaka upravo taj osjećaj borbe s vjetrom postaje tako dobar da zatvaram jedro još, a brzina se povećava. Daska kao da će se prelomiti na valovima, a brzina je takva da očajno gledam tko je ispred mene, iza mene, oko mene. Svatko tko jedri zna taj osjećaj. Istovremena uzbuđenost i ushićenost, ali i smirenost i užitak. Ne mislim ni o čemu, nemam nikakvih problema, ništa mi nije bitno osim biti u stanju glisiranja. I to raditi cijeli dan, sve do predvečerja kad vjetar polako pada i kad ljudi počinju izlaziti na obalu.

No, užitak ne prestaje. Slatki umor od kojeg jedva hodam i nosim opremu je najbolji antidepresiv. Dolazim do šatora i legnem na tlo jer više ništa ne mogu. Ali sam sretan, ispunjen energijom, srećom, totalno opušten. Ma kakvo kupanje, sunčanje na plaži, hoteli, restorani, disko, kakav krevet, ma kakav komfor. Bitno je iskoristiti vjetar i biti na vodi do krajnjih snaga. Večera, lagana šetnja, crni Tomislav u Karmeli, pogled u nebo, zvijezde. Život je lijep.

U Vignju ima i cool surferica (Katja)
U Vignju ima i cool surferica (Katja)
I tako iz dana u dan. Scenarij je isti. Oni koji nisu nikad osjetili vjetar koji vuče i dasku koja juri, mislim da niti ne mogu shvatiti u čemu je tu gušt. Totalno se iscrpljivati iz dana u dan i reći kako si se baš dobro proveo na ljetovanju - ma daj, pričaj to nekom drugom. Ali svi oni koji znaju o čemu je riječ, shvaćaju što ima u tom Vignju. Ništa, ili skoro ništa osim jednog dućana, jednog birca, jednog restorana, nekoliko kampova, morai vjetra. Idealna rustikalna sredina u kojoj nema ništa posebnog za one koji ne cijene vjetar. No, to je sve ono što surferima treba. Vjetar, more i ništa drugo. Očito je da stotine surfera koji tamo ljetuju iz godine u godine znaju zašto dolaze i ništa im ne fali. Ne zato što je to neko isfurano? mjesto, nego zato jer se u Viganj ide surfati, jesti i spavati. I to je to. Ima li ovakvih uvjeta na drugim lokacijama na Jadranu? Ima. Ima i vjetra. Ali mislim da nema takvog štimunga nigdje. Izaći na more sam ili s još stotinjak istomišljenika nije isto. A znaš da tamo svi dolaze isključivo iz istog razloga kao i ti, i znaš da ćeš ih tamo i sljedeće godine naći. Ne bez razloga.

Puno pozdrava svima, a posebno svim soul surferima!
Marijan


(c) WSurf 2003. Sve prijedloge, sugestije i komentare šaljite webmasteru.