|
|
|
| Vladan Desnica - dugogodišnji prvak Hrvatske |
Za početak, možeš nam reći gdje živiš i što radiš kad ne surfaš?
- Živim u Austriji, u Beču, a kad ne surfam, razmišljam kako bi bilo
lijepo da negdje surfam... A kad ni to ne radim (što je rijetko),
privodim kraju doktorat iz fizike.
Koliko dugo se baviš jedrenjem na dasci?
- Prvi puta sam stao na dasku... mislim ’81., ali mogao bih
reći da se zbilja bavim surfanjem od 1987.
Što te je najviše privuklo kod jedrenja, gdje si počeo i koliko ti je trebalo
da savladaš prvi jibe?
- Počeo sam na moru u okolici Zadra, jer sam tamo svojedobno ljetovao.
Ono čega se najbolje sjećam iz mladih dana, bilo je kad sam se surfajući
pokušavao nagnuti što više natrag i umočiti glavu u more (head-dip,
tadasnji jako cool freestyle trik!), i kad mi je to prvi puta uspjelo!
To je tada bilo lakše, jer su daske bile teže, tromije i sporije.
A nije ni bilo trapeza, pa je bilo uzbudljivo zabavljati se takvim
stvarima i izvađati gluposti. Bio sam presretan i od onda sam počeo
neprekidno razmišljati o surfanju.
Ovo što danas zovemo jibeom sam počeo raditi tek kad sam prešao na fun-daske, a to je bilo 1990 (prvi
funboard – F2 Sunset Slalom, kupljen od Roberta Stroja, koji je tada
dilao daske u Zagrebu, a u slobodno vrijeme radio na nekim novim dizajnima
za daske koji se nekako nikada nisu pokazali toliko revolucionarnima
kako ih je on zamišljao. :)
Kad si počeo s nastupima na regatama i koliko se još dugo misliš natjecati?
- 1987 sam vozio prvu regatu na D2 dasci, od 1990 vozim funboard regate.
Koliko još dugo?
Već godinama govorim kako mi je trenutna sezona zadnja, ali onda slijedeće godine
opet nastavim. Puno mi je pomoglo što sam zadnjih par godina bio zaposlen
na faklutetu (u sklopu čega radim doktorat), i iako je to puno radno
vrijeme, dovoljno je ležerno da si nekako uspijem koordinirati vrijeme
za dovoljno treninga i odlaska na regate. Dogodine kada budem gotov,
bojim se da više neće biti tako lako.
Koji su ti dosadašnji najveći uspjesi?
- 4 puta prvak države u disciplini Formula Windsurfing (1998,
2001, 2002, 2003), 2 puta u Slalomu (2001, 2003), 2 puta prvak Austrije
u Formuli (2002, 2003), prvak Tajlanda u Formuli (2000).
Koliko dana jedrenja skupiš godišnje (efektivno)?
- U zadnje vrijeme nažalost jako malo. Uključujući regate, možda jedno 35-40 dana.
Čistog treninga valjda oko 10tak. Dok sam studirao je to bilo drugačije: 3-4 tjedna
na moru u proljeće, 8-10 tjedana na moru po ljeti, još pokoji tjedan
po zimi... Bilo je barem duplo više surfanja nego sada. :(
Koju opremu koristiš i jesi li zadovoljan sa izborom?
- Daske su mi Starboard, a jedra su Gaastra. Mislim da je to trenutno najbolja kombinacija koja
se moze naći. Mnoge se druge firme okreću previše vanjskom izgledu
svojih proizvoda, kako sto više prodati, kako što više zaraditi. Ove
dvije firme imaju dugogodišnje iskustvo i vrhunske dizajnere/shapere
i prodaja im se bazira na performansama.
Jesi li se okušao u još nekim disciplinama osim FW i slaloma (imaš li možda
ambicija na tom planu)?
- Dok sam imao vremena trenirati slalom i formula su bile jedine
dvije discipline koje su se kod nas mogle voziti. Kako sam ja zadnjih
par godina imao sve manje i manje vremena, tako je freestyle sve više
jačao kao samostalna ozbiljna disciplina. Freestyle zahtijeva jako
puno dana na vodi, a ja ih nažalost danas više nemam dovoljno za dotjerati
još jednu sasvim različitu disciplinu do nekog solidnog nivoa. Tako
ostajem u ovome u čemu se još mogu izvlačiti na starost (iskustvo),
ha ha :).
Ali ono što me zbilja veseli je otići nekamo na valove s
malom opremom. Ipak nema boljega od surfanja po valovima s 4 kvadrata
i 80-litarskom daskom. Zašto nemamo više takvih dana kod nas...?
Da li ti se ikad desilo neko jako loše iskustvo za vrijeme surfanja?
- Osim što sam morao više puta plivati na obalu radi potrgane opreme,
mislim da ne. Neugodno je uvijek kad te zarola neka vešmašina dok
surfas u valovima, pogotovo ako te zarola 3 metra vala u pola metra
vode iznad nekog oštrog kamenog reefa (npr. zapadna Australija), no
to sam do sada uspješno preživljavao sa po par ogrebotina... na svu
sreću ništa strašno.
Još neugodnije je kad nakon toga izroniš, hoćeš
napraviti vodeni start i pobjeći od tamo, a u rukama ti salata od jedra
s polomljenim jarbolom na 3 mjesta... a nova mrcina od par metara
se upravo počinje lomiti prema tebi :). Ali to su stvari kojih se onda
uvijek ponovno rado prisjećas i smiješ im se sa ekipom, dakle sve
u svemu pozitivno!
Poznato nam je da svake godine vodiš «krvavu»
bitku sa Slovencem Stojanom Vidakovićem, svojim stalnim rivalom i
konkurentom. U kakvim ste vas dvojica inače odnosima?
- Zapravo u jako
dobrim. Na regatnom polju se to ne bi uvijek moglo reći, često bude
svađe i vike, ali to je sve dio igre i nakon par sati se sve opet
zaboravi i sve je u najboljem redu. Vjerojatno je i jednom i drugom
puno zabavnije kad je ovaj drugi prisutan :).
Po tvojoj ocjeni
koji je najbolji surf spot u Hrvatskoj, a koji u svijetu?
- U Hrvatskoj
definitivno Bol i Viganj. Vjetar u Bolu je nesto jači i valovi su
puno bolji, ali je u Vignju život jednostavniji i ležerniji.
A u svijetu... hm, teško reći... ima zbilja jako puno dobrih spotova. Od nama bližih
vjerojatno bih glasao za Kanare (Gran Canaria i Tenerife).
Što misliš o popularizaciji jedrenja na dasci kao sporta i da li bi to
ikada moglo zaživjeti kod nas?
- Velika popularizacija sporta bi vjerojatno
dovela do efikasnijeg razvoja opreme i nižih cijena, ali istovremeno
i do preopterećenja dobrih spotova (kojih i ovako ima malo), tako
da je moje mišljenje u ovome podijeljeno. No jedna zdrava i brojčano
jaka baza iz koje se razvijaju mlade nade i sport se konstantno obnavlja
je sigurno jako važna i vrijedna ulaganja novaca i truda u nju. Klubovi
ovdje imaju najveću ulogu.
Pošto ćemo u Lipnju biti svjedoci održavanja
freestyle PWA eventa na Bolu, moramo te upitati što misliš o njemu?
- Sve najbolje! Svaka čast Toniju i ostatku Zoo-station ekipe, već se
godinama trude oko tog eventa i iz godine u godinu izgleda da se stvar
kreće samo prema naprijed. Uvjeti surfanja super, atmosfera i partiji
super, definitivno event koji treba posjetiti i pratiti. Šteta što
u Hrvatsokj nema više ljudi koji bi na taj ili sličan način doprinjeli
razvoju ovog sporta.
Surferima je najteže kad nakon duže zimske
pauze ponovo iziđu na vodu pa nakon dva sata više ne osjećaju udove
od bolova. Možeš nam otkriti tajnu kako održavaš kondiciju tijekom
zime?
- Ono što sam primjetio da je često najveći problem ranoproljetnog
surfanja, a što se često pripisuje slaboj kondiciji i slabim rukama
(podlakticama) je neprimjerena odjeća, tj. surf odijela s uskim rukavima
i surf rukavice. Ta kombinacija ubija podlaktice.
Što se tiće održavanja kondicije i snage u gornjem dijelu tijela, probaj veslački ergometar
– jako efikasno. Ali i meni su prva sezonska jedrenja prava muka –
riješenje je preseliti se na more i jedriti cijelu zimu :).
«Klub
jedrenja na dasci Zagreb» jedan je od najstarijih surferskih kubova
u Hrvatskoj i jedan od malobrojnih klubova koji nisu smješteni na
moru. Što misliš o organizaciji kluba, imaš li nekih primjedbi ili
pohvala, na čemu bi se moglo još poraditi? Što misliš o našim internet
stranicama?
- Klub je imao svjetlijih perioda svog opstajanja, ali definitivno
i tamnijih. Nažalost trenutačno fali entuzijasta koji bi se malo aktivirali
u aktivnostima kluba, jer to je ono što ovakav klub gura naprijed
i razvija ga. Nažalost ima ljudi koji se i bi aktivirali, ali uglavnom
zato što iz toga žele izvući sebi direktnu (financijsku) korist. Mislim
da bi takva stvar dugoročno štetila klubu.
Trenutno fale oni “tate”
(roditelji) koji su aktivni i pomažu iz ljubavi, tj. jer su im sinovi
(i kćerke) unutra. Zapravo, problem je što nema dovoljni broj tih
sinova, jer da ima njih bilo bi i tata... no mislim da je to samo
privremeno.
Internet stranice su naravno izvrsne, sve bolje i bolje.
I na kraju, možeš li poručiti nešto surferima početnicima ili
onima koji se još dvoume hoće li se početi baviti jedrenjem na dasci
ili ne?
- Mislim da je surfanje jedan od rijetkih sportova u kojem čovjek
uživa cijelo vrijeme. Bilo da treniras za neku gadnu regatu, bilo
da guštas u optimalnim uvjetima... svaki oblik surfanja ima svojih
čari. Mislim da je to rijetkost i da tu činjenicu treba iskoristiti.
Izguraj onih prvih par paklenih sati padanja i dizanja jedra, doguraj
do glisiranja i poslije je sve drugačije.
|
|
|
